ŠESTA VAZMENA NEDJELJA – C Iv 14, 23-29

LJUBITI = ČUVATI ISUSOVE RIJEČI = POSTIĆI KRISTOV MIR

Ljudska zaboravljivost nije vezana samo uz doba starosti ili radi zaokupljenošću mnoštvom obaveza koje bi trebalo izvršiti. Ona je često vezana i uz čovjekova stremljenja i želje. Uz pokušaje odbacivanja odgovornosti za učinjeno ili pak i uz gušenje osobnog uznemiravanja savjesti koja nas želi podsjetiti na nešto. Težnja je to za mirom srca i duše, ali i traženja mira u onome što nam ga ne može dati, barem ne trajno! To je onaj mir o kojem svijet sanja i kojega traži u uvijek novim nastojanjima, a kada i pomislimo da ga imamo na dohvat ruke, nestane kao voda između prstiju ruke.
Pravi nam mir, neprolazno vječni, može dati samo Gospodar mira, Onaj koji može otkloniti od nas sve što nas uznemirava. U čijoj su ruci sva vremena i vjekovi te može, i ne samo da može nego je to i učinio, uništiti sve što uznemiruje naše srce, što unosi strah u naš život. To je učinio ljubavlju koja, pokrenuta Očevom ljubavlju i nas povezuje sa sobom i Ocem. Vidljivi znak te naše  veze ljubavi s Isusom i Ocem jest istinsko čuvanje u životu svega onoga  u što nas je svojom riječi uputio. Težimo li istinski za tim Božjim mirom, našu će zaboravljivost neprestano provjetravati Duh Branitelj. Tek snagom toga Duhu možemo postati istinski sakrament Ljubavi za cijeli svijet,  Crkva Božja. Sakrament koji prelijeva u svijet sve darove Božjeg mira: ispunjeni život protkan nadom vječnog spasa, čistu savjest obnovljenu neizmjernim Božjim milosrđem, a posljedica svega je onda  duhovno i tjelesno zdravlje. A punina tog mira dogodit će se u slavi Očevog zagrljaja!
Oporba današnjeg svijeta tom miru kao da postaje sve veća. Ali: „ Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.“ (Iv 14, 27) „Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.“ (Mt 28, 20)