Datum objave: 31.10.2009

Svaki je čovjek kao neispisana knjiga u koju se bilježe ne samo osobni dnevnici nego, htjeli mi to ili ne, u njoj ostaju tragovi i rukopisa tuđih ruku. U naš životopis su ubilježeni svi susreti s drugima. No, svoje tragove, opečaćenja,  ostavljaju i svi događaji – žalosti i slavlja, nezaboravne stvarnosti, ali i ono što bismo najradije što prije prebrisali i zaboravili. I svaka zraka sunca koja prolazeći kroz staklo naizgled ne ostavlja nikakav trag, na čovjeku ostavlja svoj pečat!

Možda ipak postoje stvarnosti koje kraj nas prolaze, ostave neki traga, a da se  iza njih u našim životima ništa ne mijenja?  Nisu li među njima i nebrojena slavlja Svih Svetih u kojima smo zagledani samo u neku daljinu,  nedostupnu nama običnim smrtnicima, pa stoga ni ne pokušavamo u svoj život utkati nešto od tih slavlja. Zagledani  u one koji su darom Božjim ostvarili poziv svetosti, zaboravljamo da taj poziv vrijedi za svakog čovjeka! I ovogodišnje svetkovanje nam je samo nova prilika milosti produbljenja osobne svetosti. Svi kojih se spominjemo kao svetih ljudi, i sami naši domaći koji odoše prije nas, svojim nam zagovorom zasigurno svesrdno pomažu ,  kako bismo i mi uspjeli u tako važnom životnom djelu! Uistinu žele da im se pridružimo u radosti neba.

Nije li zato razborito zapitati se ponajprije, što opečaćuje nas i naš život? Koje se to blago prepoznaje u našim srcima? Izviru li iz našeg srca„ opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke“ (Mt 15,19) ili imamo srce ispunjeno blagom koje Isus nabraja u svom današnjem evanđeoskom navještaju? Što god prepoznali kao svoju stvarnost, ništa ne može biti  razlog za malodušnost ili samodopadnost. Niti smo otpisani ako nas srce osuđuje „jer Bog je veći od našega srca“(1 Iv 3, 20) i „možemo zaufano k Bogu,“ (1Iv 3,21) i Jaganjčevom krvlju ubijeliti svoje haljine,a  niti smijemo misliti kako smo već postigli cilj i uljuljani u samodopadnost ugroziti postignuto, jer smo još uvijek na putu ma koliki dio već prošli!
Radost slavlja Svih Svetih neka bude prožeta nadom u Bogu. Nadom koja nas  čisti da bismo i mi poput naših pređa dohvatili cilj nade – vječno blaženstvo!