Datum objave: 26.03.2011

DAJ MI PITI!

U današnjem bogoslužju upoznajemo da je narod žedan, ali da je i Isus žedan. Vidimo da Bog utažuje žeđ naroda, ali Isus ne dobiva vode da bi utažio svoju žeđ. Tako kod Samarijanke, a tako izgleda i kod nas.

Majka Terezija kaže da je čovjek danas doista gladan i žedan Boga. Prema prvom čitanju vidimo kao da narod ne zna moliti, nego je u svojoj žeđi skloniji mrmljati protiv Mojsija i Boga (usp. 1. čit.). Skloniji je tražiti nešto što mu po njegovim mjerilima izgleda bolje, sve do žaljenja što je izveden iz ropstva. Hoće li nama za takve situacije Isus biti rješenje, hoćemo li od Njega učiti rješavati pitanje?

Današnje evanđelje govori da je Isus doista umoran i gladan. Pavao bi rekao, nama u svemu jednak, osim u grijehu. Zato šalje učenike po kruh. Kad se vraćaju on ih svojim riječima upućuje na pravo jelo: VRŠITI VOLJU OČEVU. Valja nam se zamisliti nad tim Isusovim riječima: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne znate." (r. 32-34). Koliko mi poznajemo tu pravu hranu koja je za našeg Učitelja bila cilj svega boravka na zemlji: vršiti volju Oca nebeskog. Može li se u našoj životnoj stvarnosti nazreti da je i nama to važno? Ili je jelo i u životu vjernika kao i kod nevjernika prva životna vrednota – kod nekih možda i jedina!?

Od Samarijanke Isus traži vode, a zapravo mu je namjera u njoj pobuditi žeđ za vodom koju samo on može dati, vodom koja je presudna za preporođenje na novi život (r.13-14). Isus to želi i kod nas: kad god nešto traži, to je radi toga da bi nam nešto dao. Što od nas pita to je samo slika one prave vrijednosti koju nam daje. Bilo bi vrijedno kad bi i nama ovo evanđelje pomoglo da to spoznamo. Svaki dan prigodom pranja podsjetimo se na našu krsnu vodu koja nas je oprala od grijeha; ili kad pijemo vodu podsjetimo se i na izvor žive vode kojega je na Kalvariji otvorilo vojnikovo koplje.

Valja nam ne sustati u traženju te žive vode, dok se ne obnovimo i postignemo novi život iz vode i Duha Svetoga. Nema potrebe da budemo kao zemlja suha, žedna, bezvodna (Ps 63,2). Ne dopustimo da Gospodin bude žedan, pa nećemo ni mi žeđati izvora žive vode. Jer, „tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada“ (Iv 4,14).