TREĆA KORIZMENA NEDJELJA - C Lk 13, 1-9

LIJEK ZA NAJOPAKIJU BOLEST: POST, MOLITVA I DJELA LJUBAVI

Grm gori a ne sagorijeva, govori Knjiga Izlaska o Mojsijevu iskustvu. Može li se tako nešto dogoditi? Po našem iskustvu ne. Zato je taj fenomen kod Mojsija izazvao veliku zainteresiranost. Približivši se, on spoznaje da se radi o drugoj stvarnosti koja ima drugačiju zakonitost od onoga što po našem iskustvu izgleda normalno. Riječ Gospodnja upravo nam govori o toj stvarnosti. Radi se o božanskoj a ne samo o ljudskoj stvarnosti.
Ljudsko iskustvo govori o prolaznosti, a gorući grm o neprolaznoj stvarnosti. I život i smrt također su i prolazne i neprolazne stvarnosti. Sveto pismo govori o vječnom životu, ali i o vječnoj smrti. Tako znamo da je sve tjelesno vremenito, a duhovno je vječno. Tjelesno će također postati vječno kada Krist preobrazi naše bijedno tijelo i suobliči ga slavnome tijelu svome. Osim ako mu to Isusu onemogućimo. U tom slučaju radi se o neizlječivoj bolesti koja se zove grijeh i koja donosi vječnu smrt – možda bolje reći vječno umiranje.
Tjelesnom, ali i vječnom umiranju obično prethodi bolest. Kao vjernici pazimo da ne mislimo samo na opasnost od tjelesne bolest i smrti. Puno veća opasnost nam prijeti od duhovne bolesti i duhovne smrt. Apostol Pavao govori da je smrt posljedica grijeha (Rim 5,12). Znači da nam se valja jako čuvati od bolesti grijeha. To je najopakija bolest. Zahvalimo Bogu što i za tu bolest ima lijeka.
Taj nam je lijek osigurao Isus svojom mukom i smrću na križu. Ostaje na nama hoćemo li taj lijek uzeti i koristiti. Hoćemo li postom, molitvom i djelima milosrđa omogućiti da on djeluje. Ako ga mi ne bismo koristili, onda nam bolest grijeha doista donosi smrt. I to vječnu. Prihvatimo sa zahvalnošću ovu Isusovu ponudu, da nas ta najopakija bolest ne uništi za vječnost.
Neplodnost je veliki pokazatelj bolesti. Nekad je to znak i smrti. Mi želimo biti plodni dobrim djelima. Ako osjećamo da smo u tome manjkavi, korizma je vrijeme kada te vrednote možemo oživjeti i omogućiti da naša vjera ozdravi i donese ploda.U slici neplodne smokve, evanđelje nam donosi veliku potrebu obraćenja i riječ nove nade. Budemo li sve to vrednovali, budemo li svoju vjeru hranili postom, molitvom i dobrim djelima, „Možda će ubuduće ipak uroditi“ (Lk 13,9). Ako li ne,… ???!!!
Gospodine, pomozi nam da te više ljubimo!