Datum objave: 13.12.2012

RADUJTE SE, GOSPODIN JE BLIZU

 

Zborna misna molitva današnje nedjelje nas poziva na molitvu da nam blagdan rođenja Isusova bude događaj spasenja! Na takvo doživljavanje samog blagdana Božića, kao i svakodnevna praksa življenja tog događaja u duhu spasenja svako nas došašće priprema. Pitanje, da li je to tako ili nije u nama?

 

Promatranjem oko sebe, dubljim promišljanjem vlastite dubine duše, koji odgovor možemo naći? Već više godina kao da došašća i nema. Okićeni borovi, svjetla tisuća lampica preskaču dubinu došašća i odmah čovjekov korak guraju u dane Božića. Nismo se pošteno ni snašli, a kamo li provjetrili dubinu duše kao pripravu za susret s Božićem. Sve je manje mjesta u našim rukama pa i srcima za Onoga koji želi doći i roditi se u toplini naše duše. Previše smo ispunjeni materijalijama za koje mislimo i u što nas neprestano sa svih strana uvjeravaju da će nas usrećiti. A punih ruku ispraznosti ne nalazimo mjesta za istinske vrijednosti koje nas mogu ispuniti srećom. A takvom pravom srećom i radošću ova nedjelja došašća cjelovito odzvanja! „Veseli se i raduj iz sveg srca. Ne boj se više zla!“ Bog tvoj se tebi raduje! Kako bi onda mogla iz našeg srca izostati radost?

 

A to se može dogoditi! Ako nas naša lutanja u svojeglavom traženju nečega mimo Onoga koji je sam događaj spasenja našega, udalje od Njega, lako izgubimo mir koji bi trebao čuvati naša srca i misli, kako nam govori sv. Pavao u drugom čitanju. Bez Njega nema mira jer „On je mir!!!“

 

Valja nam zato pomno preispitati u pripremi slavlja događaja spasenja: Što nam je činiti? Odgovor je često veoma jednostavan kao i Ivanovi odgovori onima koji su ga pitali za savjet. Možda je najpametnije poput Ivana  pošteno priznati: Nisam ja taj koji svojim idejama druge ispunjam apsolutnom istinom i srećom ma kako izgledalo da sam genijalan! Onaj iznad mene jedini može procijeniti moju težinu jer je vijača u njegovoj ruci. Neka nas takove misli smjeste na mjesto na koje pripadamo, ili još bolje, On neka nas obremeni vrijednostima koje će svojom težinom smjerati u Njegovu riznicu, a ne da nas vjetar nađe lake ko pljevu te nas otpuhne tako da za nas nitko više neće ni znati.
Zato, radujmo se i mi sami sebi kad se i dragi Bog nama raduje. Jer svakim svojim pohodom On nanovo „obnavlja svoju ljubav“ prema nama! A „Gospodin je blizu.“ Njegov pohod je pred vratima, samo što ne zakuca. Jedini naš Učitelj! Pripravni budimo!