Datum objave: 26.01.2013

DANAS SE ISPUNJA I NA NAMA?

 

U više navrata sam znao čuti od ljudi kako se svećenik  nakon mnogo godina službe više i ne treba posebno spremati za nedjeljne homilije jer je sve to ionako već mnogo puta prošao. Nakon mnogo godina vožnje automobila neke radnje čovjek pomalo čini  automatski. I u pojedinim zanimanjima koja se ne mijenjaju koji puta se nešto slično dogodi. U nekima pak to i nije tako! Liječnik će na primjer uvijek nanovo otkriti nove spoznaje koje će mu pomoći u liječenju. Nova otkrića u mnogim životnim prilikama daju nove spoznaje. Božja pak je riječ  takovo bogatstvo koje uz sam dar Božje mudrost čovjek neće moći dokučiti sve do trenutka potpune spoznaje u gledanju koje će nam dati sam dragi Bog. Tu neiscrpnost bogatstva Božje riječi otkrivamo kod svakog novog čitanja ili slušanja kao nešto novo. Tako iz godine u godinu, iz nedjelje u nedjelju, kod okupljanja zajednice Božjeg naroda, nanovo nam sine novo bogatstvo svjetla Božje istine! Važno je zato ne sustati nego i dalje radosno ići u školu Isusove ljubavi i sve više zahvaćati u taj izvor života.

 

U protekle dvije nedjelje smo mogli prepoznati Isusa kao Učitelja, poslana od samog Oca, potvrđena Duhom Očevim i obilježena znamenjem slave u Kani. Današnja nedjeljna sveta čitanja govore da se sve što je Otac preko proroka naviještao počelo ostvarivati  i ima dogoditi upravo po njemu. Prava „godina milosti Gospodnje“ počinje Isusom  i završit će njegovim ponovnim vidljivim dolaskom! Sve se Božje ispunja u njemu i po njemu! Stoga je veoma važno neprestano otvorenih ušiju imati „oči uperene u njega!“

 

Poput svetog Luke, valja zato pomno i neprestano preispitivati od početaka što su nam sluge Riječi predali. Uporno u zajednici koju nadahnjuje Duh Božji slušati kod stola Božje Riječi pomno sve, da bismo mogli i kod Euharistijskog stola zadobiti plodove „godine milosti Gospodnje.“ Ti će nas plodovi nukati da poput svetog Luke radost božje ljubavi otkupljenja dijelimo s drugima. „Vrli je Teofil“ imao sreću imati takvog prijatelja koji je to vječno bogatstvo s njim želio podijeliti! Takvi navjestitelji bismo i svi mi morali biti jedni prema drugima. Da ne kažem da to napose vrijedi za roditelje kao prve svjedoke vjere svojoj djeci! Kako je u ono vrijeme ljudima  bila važna Isusova riječ, ništa manje nije važna i nama danas! Budimo sretni ako prepoznajemo da smo i mi Isusov zavičaj. Da još uvijek imamo privilegij živjeti u „godini milosti Gospodnje!“ Slušajmo zato zanosno Riječ Božju poput Izraelaca nakon povratka iz sužanjstva te će se i na nama ispuniti Pismo koje nam još odzvanja u srcima!