Datum objave: 03.11.2012

SLUŠAJ ME BOŽE ILI SLUŠAM TE BOŽE?

 

Razumjet ćemo kad kažemo da se želje djeteta ne slažu uvijek s potrebama života koje roditelj želi osigurati i na koje roditelj upućuje dijete. Isto se tako ne slažu uvijek naše želje s dobrima koja nam je Bog obećao i koja nam osigurava. I mi smo, kao i djeca, skloni davati prednost svojim željama pred dobrima koja nam Bog daje. Kao što je za dijete pogibeljno i često mu bude na veliku štetu ako svojim željama uspije pobijediti roditelja, tako bi i za nas bilo da Bog udovoljava našim željama. Ali Bog se u takvim situacijama ipak ne da pobijediti. Crkva se i u današnjoj misnoj molitvi obraća Bogu upravo s tom molbom da nam pomogne kako bismo naše težnje uskladiti s obećanim dobrima koja nam On nudi.

 

U Knjizi Ponovljenog zakona (1. čit.) Mojsije upućuje narod da vrši Božje zakone, uredbe, upute koje će narod dovesti do toga da postigne ono što je Bog obećao. I Mojsije jako naglašava kako bi bilo važno bojati se uvijek, sveg vijeka svoga da ne bi to narod zaboravio. Štoviše, poziva ga da i sina svoga i sina njegova sina uputi kako bi i oni tako nastavili. Vršenje Zakon i zapovijedi Božjih učinit će da imaš dug život i da ti bude dobro.

 

Kao temelj i središte Zakona, odnosno kao prvu zapovijed Isus u evanđelju naglašava Ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu. Svi će se ljudi složiti da je ljubav najveća vrijednost. Ali je zli uspio čovjeka navesti da pod tom riječju ljubav svaki misli svoje – najredovitije različito. Tako da se i u tome ljudi ne slažu, odnosno i u tome na prvo mjesto stavljaju svoje želje a ne dobro koje Bog obećava, dobro kojim Bog želi nas obdariti. Već je počela poremećenost kad čovjek ne stavlja ljubav prema Bogu na prvo mjesto kako je Isus rekao, nego to redovito preskače i počinje s „humanošću“, tj. s ljubavlju prema čovjeku. I, naravno, ne po Božjoj uputi nego po svom mišljenju. Tako i opet ispadne da Božju ponudu, istinsko dobro Božje ljubavi čovjek mimoiđe.

 

Dok je Isus imao temelja pohvaliti pismoznanca da nije daleko od Kraljevstva Božjega, jer je razmišljao pametno (evanđelje), mi moramo paziti da se drugačijim razmišljanjem ne udaljavamo od Kraljevstva Božjega. To bi bila ne samo šteta, nego prava pogibao.