Datum objave: 30.10.2010

MISLIMO LI BOŽJIM MISLIMA,
ILI NAS VODI MIŠLJENJE MNOŠTVA ?

 

Evanđelje od prošle nedjelje upućuje nas na veliku potrebu liječenja – bolesti duha i srca čak i više nego bolesti tijela. Spasonosno je realno spoznati i priznati svoju grešnost, svoju nedostojnost pred Bogom, a pogibeljno je tražiti neke svoje zasluge i oslanjati se samo na njih.
     

Zakej, u današnjem evanđelju, svu svoju pozornost usredotočuje na Isusa. Znao je da pred mnoštvom nema nikakve šanse. Njegova služba nije pred narodom baš obljubljena. Nema namjeru nikoga uvjeravati kako je on pošten. Osobito je znao da nema nikakvog smisla pitati farizeje za uvjete i mogućnosti pod kojima bi on mogao promijeniti svoj život. Silno mnoštvo njemu je fizički onemogućavalo pristup do Isusa. On ipak nalazi načina da ga vidi. Kako je bilo veliko njegovo iznenađenje kad je vidio Isusovu reakciju, Isusovo zanimanje za njega. Isus niti ne postavlja pitanje o sređivanju prijašnjih računa kao uvjet da počnu nešto zajedno. Zakejev život od sada se mijenja. U njegovu kuću došlo je spasenje. Koji sebe smatraju pravednicima prigovaraju i samom Bogu, a grešnici slave Boga što spasenje dolazi i onima koji su ga baš najpotrebniji.
     

Jesmo li i mi, barem ponekad, poželjeli učini što i Zakej,  jer - bez obzira na sve - najbitnije je susresti Spasitelja i ugostiti ga u svome domu. To donosi spasenje mojoj kući. Ali,... za to se treba doživjeti i biti malen? Možemo li se prepoznati i priznati grešnikom? Zanemariti što će ljudi misliti i govoriti na moj račun? Sve staviti na stranu i pronaći način kako susresti Isusa? Možemo li nakon toga prečuti prigovaranja mnoštva na svoj i na Božji račun, prigovaranja što se jedan grešnik vratio Bogu i što ga je Bog prihvatio - što je došlo spasenje u kuću jednog nepravednika, grešnika koji je promijenio svoj život?
     

Primjer Zakeja pomaže nam da više mislimo Božjim mislima, i da se ne damo zavesti mišljenjem ili bilo kakvim smetnjama mnoštva, pa ni onih koji sami sebe smatraju pravednicima.
               

Gospodine, da i ja poput Zakeja čujem tvoju riječ: SIĐI ŽURNO, NAPUSTI ŠTO PRIJE ONO ŠTO TE SAMO NAIZGLED ČINI VELIKIM, JA ŽELIM POĆI S TOBOM I UČINITI TE ISTINSKI VELIKIM. „Gospodine, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš.“ (Ps 15, 28)