TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU – C Lk 21, 5-19

POSTOJANOST VJERNOSTI IMENU, SPAŠAVA!

Što je čovjek stariji ili bolesniji, sve ga više progone ozbiljne misli o prolaznosti, napose prolaznosti njega samoga. Pokušava pronaći odgovore na pitanja kada će mu početi posljednji otkucaji srca, „ kolika je mjera njegovih dana“ kako to lijepo izriče psalmista. (Ps  39,5) Straši se pred nadolazećom neminovnom stvarnošću prolaznosti. I prije takovih egzistencijalnih pitanja mnogo toga straši ljude! Tjeskoba od nenadanih bolesti, nesreća, ratova i ostalih kataklizmi straši, a jako često i sami ljudi zadaju tjeskobu straha jedni drugima. Jedini koji je došao donijeti oslobođenje od svega što zarobljava ljudski rod i svakog pojedinca jest Gospodin naš koji nas i danas ohrabruje u Evanđelju. On sam je zapravo mudrost naša kojoj se ne može oduprijeti nitko i ništa. Ni stradanja uzrokovana ponekad i od nama najbližnjih, ni  prijetnje silnika, ni ratovi, a na kraju ni ralje smrti koju je On sam pobijedio. Ne samo za sebe i u sebi nego u svakome koje nikakav strah neće pokolebati i skrenuti s puta spasenja! Ustrajnost na putu Istine vodi u život!
A ona svakodnevna istina kao da je postala potrošna roba. Istina je ono što ja mislim, što meni odgovara i što meni donosi prosperitet. Takova istina i za onoga samoga koji ju propagira danas, sutrašnjeg je dana nešto sasvim drugo. U svoj toj šumi istina, lako se pokolebati i izgubiti. Toliki rođaci, braća, prijatelji koriste tone „higijenskih“ pomagala sapunajući drugima glave i ispirući Božju mudrost iz, kako kažu, središta ljudske egzistencije – mozga, kako bi nas uvjerili u zaostala i nesuvremena shvaćanja istine, ali upravo postojanost u Životvornoj Istini oslobađa i spašava od propasti!
Današnja nam liturgija govori, kao uostalom i tijekom cijele povijesti, kako u istinskim vjernicima živi i prisutna je svijest da je Božje vrhovništvo u svemu. Često bi neki htjeli u tome zamijeniti Boga. U svojoj slobodi koju je dragi Bog udijelio svakome, svatko može uzurpirati tu stvarnost. Vjernici pak, punog pouzdanja uvijek mole kako bi pravu životnu radost  i trajnu sreću uvijek pronalazili u postojanom služenju dragom Bogu, Stvoritelju svakog dobra. Takovo nastojanje i ustrajnost nas dovode do vječnog zajedništva s Bogom u slavi. Darovi Božje ljubavi i nas osposobljavaju za tu pravu ljubav koja bez straha onda može prepoznati Pravednog suca neizmjernog milosrđa i ljubavi. Ostati postojan u vjernosti Milosnoj Ljubavi spašava! Zbog Imena vrijedi trpjeti!