Datum objave: 13.11.2010

POUZDANJE - VJERNOST - USTRAJNOST

 

       Čovjeku je žao, čak se lako i rasrdi kad mu netko neće povjerovati ili ga neće poslušati, a siguran je da je to što on misli za dobro onoga kome govori. Pa i roditelj bude sklon odustati od upućivanja djeteta u dobro kad ono ne mari i ne prihvaća što mu se savjetuje.

       Kad se tako događa opetovano, čovjek i sam postaje nesiguran je li to dobro, je li to ono što Bog hoće, ili pak je čovjek ostavljen samome sebi da se snalazi kako najbolje zna. I ako to potraje, čovjek se na kraju počne prilagođivati svijetu oko sebe, spašavati sam sebe po svojem nahođenju. A jer smo skloni liniji manjeg otpora, sve više iz svoga života počinje ispuštati Božje ime i Božji plan. Štoviše, sve se manje oslanja i pouzdaje u Ime Gospodina Isusa, jer sve više ima iskustva da je istinita Isusova: "zbog Imena moga svi će vas zamrziti", imat ćete muku radi mene.
       I tako čovjek sve više ne pripada nigdje. Zaboravlja tko je i što je, i misli da je to tako u redu. Pitanje je, kako ćeš onda doći pred Gospodina ako nemaš svoga identiteta i ne znaš kome pripadaš.
       A Dan Gospodnji dolazi. Možemo reći da je blizu, jer ne znamo ni dana ni časa kad će se pojaviti. To je Dan kada će se Krist Kralj pojaviti u svoj svojoj moći i slavi. Dan u kojem će biti presudno pripadati onome tko je Gospodar, Vladar vjekova, neumrli. Dan kada neće ostati ni kamen na kamenu od onoga što smo gradili bez Boga.
       Krist Gospodin jest Gospodar svega i sada, ali dok se to ne ostvari na vidljivi način za sve narode i sva vremena, trajno smo pozivani i poticani da ne gubimo nadu, da učvršćujemo svoju pripadnost i vjernost njemu, da izdržimo u svim kušnjama do kraja, da trajno svjedočimo svoju pripadnost njemu, da se ne damo prevariti nikakvim lažnim ponudama i nekim laganim rješenjima. Pa makar nitko oko tebe to ne prihvatio, ti znaš kome si povjerovao. Ustrajati u vremenu vjerskog mraka je neophodno potrebno u iščekivanju onoga Dana. Koristimo sve što nas može u tome držati.
       Spomenimo ovdje i riječi sv. Terezije Velike: "Mnogi mlakonje još bi bili lošiji da se pakla ne boje." Tako možemo reći da je pakao spasonosna istina. Bog nam ga objavljuje kako bismo i mi sa svoje strane sve učinili da onamo ne dođemo. No pravi pobožnik ne živi bogoljubno zato što se boji pakla nego zato što ljubi Boga. Ako li nam i pomisao na mogućnost pakla pomogne da se prihvatimo Božjeg puta, hvala Bogu.
       Koji nas god razlozi vodili, učvrstimo se u pouzdanju, ustrajnosti i vjernosti prema Gospodinu koji dolazi.