Datum objave: 25.10.2009

DAJ DA HOĆEMO ŠTO TI ZAPOVIJEDAŠ

 

I danas se u Zbornoj molitvi obraćamo Svemogućem vječnom Bogu. Riječi  ove molitve izrazi su naše vjere koje izgovaramo među prvim riječima u obrascu Vjerovanja apostolskog. Ako iskreno povjerujemo u stvarnost postojanja Boga koji jest vječan i svemogući, to će biti dobar temelj i našoj osobnoj vjeri. Ali u svojoj životnoj svakodnevnoj vjeri iz neobjašnjivih razloga kao da olako previdimo istinu koje se spominjemo prije tih izraza, a to je da je svemogući vječni Bog prije svega NAŠ OTAC – Vjerujem u Boga Oca svemogućega… Kad bi Bog bio sve drugo, a ne bi prema nama imao očinsku naklonost, što bismo mi imali od Božje vječnosti i svemogućnosti. Ali potrebno je da i mi od svoje strane to spoznamo i tu temeljnu vjersku istinu vrednujemo - da računamo na našeg Dobrog Oca. Toj nas istini uči Isus, a naglašava nam je i današnje prvo čitanje: Ja sam otac narodu svome. (Jer 31,8).

Daljnji dio molitve glasi: da rastemo u vjeri, nadi i ljubavi. Ne napredovati, znači nazadovati. Ne rasti, znači smanjivati se. I to bismo osobito trebali htjeti glede temeljnih kreposti, vrednota – vjere, nade i ljubavi. To je, naime, put prema postignuću onoga što nam dobri Otac obećava. Postići obećanja svemogućeg vječnog Oca istinski je dobitak – jedini pravi dobitak. A kako?

Smatramo da je ključna riječ u molitvi: da hoćemo što ti zapovijedaš. Tu se javljaju i temeljne teškoće. Nije lako prepoznati istinsko dobro u vršenju zapovijedi koje ne razumijemo, a nama izgleda da bi drugačije bilo bolje, lakše, sigurnije, ljepše. Kad Gospodin vraćaše sužnjeve, bilo nam je ko da snivamo, govori psalmista. Oni nisu mogli vjerovati vlastitim očima kad se već ispunjalo obećanje Očevo. A kako bismo mogli povjerovati bez poteškoća kad je to obećanje tek dano, u samim počecima? Imamo iskustva i mi da se teško nadati nekom dobru kad sve izgleda kao duboko ukorijenjeno, nesavladivo zlo. Teško je povjerovati i nadati se da bi se to moglo okrenuti u dobro. Tu nam je važna Isusova riječ: Ljudima je nemoguće, ali ne i Bogu. Bogu – našem dobrom Ocu sve je moguće. Ako to još ne možemo vidjeti, spoznati, povjerujmo.

Evanđelje nam govori o slijepom Bartimeju. Kažu da Bartimej predstavlja nas koji teško vidimo neke stvari. Ali vidimo da je on zato jako dobro čuo. Nije doduše mario kad su ga drugi ušutkivali u njegovim vapajima Isusu, ali je odmah čuo i bez trenutka kolebanja skočio kad mu rekoše: „Ustani, zove te!“ Teško nama kad uz to što ne vidimo nismo spremni niti čuti, pa na poziv –niti Božji- ne reagiramo.

Budi spreman čuti kad te Isus zove na poslušnost onome što Bog zapovijeda. Tada ćeš u svoje vrijeme i klicati od radosti, jer ćeš postići što Bog obećava.