TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU – B Mk 10, 46-52

NAŠ USPON S ISUSOM IZ JERIHONA U JERUZALEM

Isus s učenicima i silnim mnoštvom izlazi iz Jerihona. Jerihon, grad koji u Svetom Pismu simbolizira čovjekovu otuđenost od dragoga Boga. Kad god se govori o ljudskom putovanju, odlazak u Jerihon je silaženje, udaljavanje od dragoga Boga, a uzlaženje u Jeruzalem je pohod i uzdignuće Bogu. Isusa je Otac poslao da povede nas ljude uzdignuću, nebeskom Jeruzalemu. Neki su se i prije pokušavali izvući iz Jerihona, ali je očito svako ljudsko nastojanje, radi čovjekova sljepila poput Bartimeja, bilo osuđeno na neuspjeh! Možda su isprošene mrvice nekoga i zadovoljile, ali pojavkom Isusovim svatko može prepoznati da ga je vlastito nastojanje tek malko oslobodilo zagrljaja Jerihona, ali cilj ostaje još daleko, nedohvatljiv pa čak i nevidljiv radi vlastitog sljepila.

Isus, jedina prava nada za Bartimeja i svakoga od nas! Mnoštvo koje ga slijedi prepoznaje tu nadu. No, oni i nisu u tolikoj muci i tjeskobi kao Bartimej pa ga ušutkavaju u njegovom vapaju Isusu. A možda njima Jeruzalem i nije toliko nedostajao kao slijepcu Bartimeju. Svoje „zdrave oči“ napasaju usputnim zamamnostima i to ih zadovoljava. Tek kada Bartimej, pozvan od Isusa odbacuje svoj ogrtač, može k Isusu. Odbacuje nešto što mu pruža lažnu sigurnost ovdje i ne dopušta da se potpuno slobodan obrati Isusu. I ostali oko njega tada prepoznaju njegovu pravu muku i kako je se osloboditi, pa ga sokole! Bartimejeva „dernjava“ zorno pokazuje kako sva svoja nadanja, posljednju slamku spasa vidi u Isusu! I ostvaruje mu se ono čemu se nadao! Ozdravljen jasno vidi da jedino Isusa slijediti daje sigurnost dolaska do cilja!

Opisani događaj iz Markova Evanđelja i u nama budi mnoštvo pitanja na koja bi bilo vrijedno svatko sam sebi odgovoriti. Ne pokušavam li se i ja sam, mimo Isusa uspeti do Jeruzalema pa se na kraju poput Bartimeja zadovoljavam nekim isprošenim mrvicama koje nisu dostatne za dohvat željenog cilja? Želim li uopće u žamoru ponuda silnog mnoštva razabrati Isusovu ponudu koja jedina sigurno vodi željenom cilju života? Koliki me žele ušutkati u mom vapaju Spasu, a ja? Ustrajem li u vapaju te slijedim poticaje onih koji me sokole? A možda mi je još uvijek drag ogrtač za kojeg držim kako mi je životna sigurnost pa ga se ne želim riješiti?

U svemu ovome, što nam mora biti vrijedno i važno? Naš ustrajni vapaj Isusu, dobro čuti Njegovo pitanje: „Što hoćeš da ti učinim?“, te ispunjeni ustrajnom bistrinom vjere, otvorenih očiju uputiti se za Njim uzlazeći prema nebeskom Jeruzalemu! Učitelju naš, daj da konačno progledamo!