Datum objave: 26.10.2013

BOG JE NA STRANI MALENIH

 

Na početku kršćanstva, u vrijeme progona, često se u arenama mogao čuti poklik svjetine „ad leones“ – pred lavove! Sljedbenici Isusa raspetog i uskrsnulog doživljavani su kao prijetnja drugima pa ih je trebalo ušutkati. Objektivnost o vrijednostima kršćanskog života nije ni postojala. Čini se da je jedino pravilo koje se primjenjivalo bilo: drukčiji si i tako prijetnja mom načinu razmišljanja i života.
Ma koliko  bi se u naše vrijeme raznim floskulama tumačenja demokracije željelo prikriti nastojanje da se kršćani ili marginaliziraju ili potpuno maknu iz javnih društvenih zbivanja, u modernim arenama opet često uzvik „ad leones“ para uši.
I moderni farizeji nastoje ugrabiti svoj dio slave ističući i nabrajajući praktične manjkavosti kršćana. Njihova im „pravednost“ daje legitimitet u traženju svojih prava koja drugima uskraćuju! Farizejima Isusovog vremena ne može se prigovoriti da teoretski nisu bili usklađeni s Božjim normama, ali im je praksa bila daleko od tih normi. I današnji „demokrati“ pravila demokracije teoretski dobro prikazuju, samo ono što vrijedi za njih, često uskraćuju drugima! Najdraže bi im bilo kada bi uspjeli isključiti iz društvene zajednice one koji drukčije misle i žive. Takve bi se onda moglo tolerirati daleko u pozadini “hrama.“ Dobro bi došli onima iz prvih redova da mogu svoju „ veličinu“ uspoređivati s bijedom onih u pozadini.
Ovo razmišljanje nikako nije „lekcija“ nekome! Ako se netko pronađe u tome,  dobro bi bilo da se onda sam preispita je li dobro izboriti svoja prava na račun drugoga, svojom slobodom uzurpirati slobodu drugoga? A kršćanin i u današnje vrijeme, poput carinika, može samo ponizno pred Gospodina doći, njemu se potužiti, od njega primiti oproštenje te ponizno u radosti srca nastaviti putem nade u vječnu pravdu Onoga koji je sama Pravednost. On, jedini Pravedni Sudac, ne ovisi o tome koliko mu je prostora dano u sredstvima javnog priopćavanja. I kršćani zbog nepravednih ovozemaljskih stvarnosti ne smiju klonuti da snagom Vječnoga „rastemo u vjeri, nadi i ljubavi.“ (Današnja zborna molitva.) Bog je uvijek na strani malenih! Ako smo njegovi, opravdat će nas njegova milosna ljubav i sigurno nas primiti u svoj dom!