TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU - B (Mk 5,21-24, 35b-43)

DA SVIJETLIMO ISTINOM
 

Kao prvu i temeljnu istinu trebali bismo upoznati stvarnost glede Boga našega, ili još bliže, glede onoga tko Bog jest i onoga što Bog želi. Uz istinu da Bog jest Otac, Svemogući, Stvoritelj svega, Vječni…, mi prepoznajemo kao stalnu želju Boga da nitko od ljudi ne propadne nego da se svi spase – velika ISTINA. Današnja čitanja tu nam istinu iznose ovim riječima:

Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti živih.
Podzemlje ne vlada zemljom.
Pravednost je besmrtna.
Bog je stvorio čovjeka za neraspadljivost.
Smrt je ušla u svijet đavlovom zavišću.
Smrt će iskusiti oni koji se opredijele za đavla i tako pripadaju njemu.

Tako izričito govori prvo sveto čitanje.
Evanđelje iznosi činjenice po kojima se vidi da Bog i čini ono dobro kojega je isplanirao za spasenje čovjeka – osobito za vječno spasenje koje je uvjetovano i našom vjerom. A vjera naša već nam i na životnom putu rješava probleme. U evanđelju vidimo da Bog to čini po Isusu.
Isus čuje i odgovara na potrebe i molbe čovjeka. Vidi vjeru i ne ostavlja onoga tko mu se obrati. Imamo konkretan primjer Jaira koji moli Isusa za bolesnu kćer. Tu istinu valja upoznati i drugima je iznositi.
Stvarnost kako je čovjek često vidi nije toliko istinita koliko je istinita Isusova riječ. Pa i onda kad se toj stvarnosti ljudi podsmjehuju. Tako u evanđelju vidimo da ljudi dolaze s porukom: „Kći ti je umrla“, a Isus kaže „Dijete nije umrlo nego spava.“ Istina je ono što On kaže, ne ono što ljudi misle da vide.

Apostol Pavao govori o nezamislivo veliko darežljivosti Isusovoj – tj. Božjoj. Valja je upoznati, s vjerom računati na nju i s velikom zahvalnošću koristiti: Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite.
Sve je to ISTINA za koju Isus kaže da će nas osloboditi, spasiti.