TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU – C (Lk 9, 51-62)

OSLOBOĐENI,  ODLUČNO ZA ISUSOM!

„Na slobodu ste pozvani,“ u pismu Galačanima i  svima nama poručuje sveti Pavao! Slobodu koju nam nosi Krist Gospodin, slobodu koja nije „izlikom tijelu“ (Gal  5, 13), slobodu koja nije sebičnost nego istinska ljubav prema svakome! Nju možemo veličanstveno živjeti ne po svojim nagnućima nego samo po Duhu Božjemu!
Dostići tu razinu slobode nije jedan tren nego dugotrajni proces tijekom kojega je neophodno nadvladati mnoge prepreke.  U današnjem evanđelju Luka iznosi više takvih stvarnosti koje čovjek pronalazi da bi barem odgodio hod za Isusom. Nama, običnim ljudima, ma koliko se smatrali i vjernicima, sigurno ovi razlozi imaju razumski temelj odgode da u odlučnosti srca odmah krenemo ne za Gospodinom. Nije li ljudski razumno ponajprije se pobrinuti za oca koji je na završetku svoga života? Ili barem pružiti ruku onima koje napuštamo, a tako su nam bliski? U ovom racionalnom svijetu koji, da ne kažemo već u pelenama, kalkulira koje zvanje nosi veći honorar, koje ima veći ugled ili koji način života daje veću sigurnost, neizvjesnost budućnosti na putu s Isusom, olakšava u odluci: odustati od ipak privlačne Isusove ponude. Sve dok u Isusu, ma kako zahtjevan bio, ne prepoznamo  Put u Božje kraljevstvo, lako je pronalaziti opravdanja za odbijanje Njegovog poziva.  
Ima još nešto iz Lukinog opisa Isusovog puta u Jeruzalem nakon kojeg slijedi rješenje svih ljudskih iščekivanja, pobjede Života nad smrću! Koliko god i bilo odlučnosti u onome koji slijedi Isusa, ljudski nedostaci nas i dalje koče na tom putovanju. I apostoli, koji slušaju i promatraju svakodnevno što se to događa s Isusom, i to u odlučnosti srca slijedeći ga, dijeleći s njime tijekom nekoliko godina sve, opet bi spalili one koji ih ne primiše. Opet bi oni ljudski rješavali sve, a ne u Isusovom Duhu.  Isusov prijekor pomaže da mogu  nastaviti put kao da se nije ništa dogodilo. Zato i mi dobro promislimo jesmo li i dalje na putu s Isusom ako do sada još nismo ponekad prepoznali i Njegova prijekora. Ako i dalje za sve životne nedaće pronalazimo rješenja mimo Isusa!
Ovo i ovakvo razmišljanje nipošto nije da bi nas zaustavilo u tami zablude, čeprkanju po smeću prošlosti kojeg  je sigurno bilo. To je poziv da prikladni za Božje kraljevstvo bivaju oni koji s rukom na plugu ne okreću glavu unatrag. Ta Krist nas je očistio od prijašnjih grijeha! (Usp. 2Pt 1, 9) Zato odlučno za Isusom prema cilju kojem nas On vodi!